Bošnjani/Bošnjaci su etnička/narodnosna a ne teritorijalna odrednica – dokazi iz povelja bosanskih vladara
Jedan od prvih dokumenata koji dokazuje da Bošnjani (Bošnjaci) nisu teritorijalna orednica je povelja bosanskog bana Stjepana II Kotromanića iz 1324. godine u kojoj se kao Bošnjani navode pripadnici lokalne vlastele od Usore, Soli, Donjih kraja i konačno iz Huma (od Rame, Neretve i Huma). U navedenoj povelji svjedoci su bili: tepčija Radoslav, Hlap, Vuk Šćitković, vojvoda bosanski, knez Dabiša Berojević, knez Dragoš Zorinović, svaki sa svojom braćom. Svjedok od Zagorja oko Kalinovika bio je župan Poznan Purčić sa braćom; od Neretve Vuk Vučković sa braćom; od Rame knez Ostoja Pribojević sa braćom; od Duvna vojvoda Bogdan sa braćom; od Donjih kraja s područjem oko Ključa na Sani, župan Porođaš sa braćon; od Usore vojvoda usorski Vojko i knez Vitan Tihoradić sa braćom; od Soli župan Budoš sa braćom; od Trebotića župan Ivanhan i Gojslav Obradović sa braćom. U povelji ban Stjepan II kaže: “Va ime otca i sin’ i sveti duha. Az’ sveti Gr’gur’ a zovom ban Stipan, po milosti božioi gospodina vsim’ zem’m’ bos’n’skim i sol’skim’ i Usor’skim i Doinim’ kr’em’ i Hum’skie zemlji gospodin’ i br’t’ (…) a tomu su svidoci dobri Bošn’ne (Bošnjani): tepč’ja Ratosav’ i s br’atiom’, Hlap’ i s br’tiom, Vuk’ Štitković. Voevoda bosan’ski (s) bri’tiom’, kneza Dabiš Berović’ s br’tiom’, kneza Dr’goš’ Zorinović’ s br’tiom’; ot Zagorija župan Pozn’na Purčić’ s br’tiom’; ot Neretve Vuk’ Vučković’ i br’tiom’; ot R’me kneza Ostoja Priboevič’ i z br’tiom; ot Domn’ (Duvna), voevoda Bogdan’ i s br’tiom; ot Donih’ kr’i župan’ Prorodaš’ s br’tiom; ot Usore svidok’ Voiko, voevoda us’r’ski, i s br’tiom, kneza Vit’n’ Tihor’tić i s br’tiom i (ot) Soli župan’ Budoš i s b’tiom’; a ot Treborić župan Iv’hn’ i s br’tomo, Goisav’ Obr’dović’ i s br’tiom’ (…) A se pisa Pribisav’ dijak’ ban’ Stipan’ koji dr’žaše ot Save do mor’ ot Cetine do Drine”.
U Glasniku zemaljskog muzeja u Sarajevu iz 1906. godine se navodi da ban Stjepan II u nizu povelja od 1323. do 1331. godine i u povelji iz 1346. godine spominje bosansku vlastelu i njihovo staro bošnjansko porijeklo. Svrstajući povelje po rimskim brojevima u članku Glasnika pod poveljom br. IV se navodi: “a) Bošnjan: Tepčija Radosav, Hlap, Vuk Šćitković vojvoda bosanski, knez Dabiša Boroević, knez Dragić Zorinović; b) od Zagorja: župan Poznan Purčić; c) od Neretve: Vuk Vučković; d) od Rame: knez Ostoja Priboević; e) od Duvna: vojvoda Bogdan; f) od Donjeg kraja: župan Porodaš; g) od Usore: Vojko, vojvoda usorski, knez Vitan Tihorčić (…)”. U povelji br. VI stoji: “a) Bošnjani: Vladislav Dabić, Ratko Šanta, Marko Šćitovljanin; b) od Usore: Pribislav Hlapović, Stipoe Čelinčić, Poručen Pribisavić; c) od Donjeg kraja: Ratko Lužać”. U Glasniku iz 1906. godine navodi se i šest povelja bana/kralja Tvrtka – 1367.; 9. februara 1375.; treća je bez godine, 1378.; 1382. i 9. aprila 1387. godine. U navedenim poveljama Tvrtko nabraja sljedeće Bošnjane: vojvoda Purća, Ivanhan Ivanović, Vladislav Obradović, Vučihna Tepčić, Boleslav Dukljević, Vlaj Dobrojević, Vukac Hrvatinić, Budislav Čavlović, Branko Pribinić, Jurša Radojević.
Također srpski historičar Mihajlo Dinčić u svom djelu “Državni sabor srednjovjekovne Bosne”, spominje navedene povelje te dodaje: “Očigledno je da ovako navedena lica nisu tu samo da posvedoče ‘pravnu radnju’ ili ‘autentičnost povelje’ koju vladalac izdaje. Nije ovde ni slučaj kao u ugarskim poveljama gde se nabrajaju crkveni i svetovni dostojanstvenici i gde se navodi ako je neko mesto upražnjeno. Da svedoci u bosanskim poveljama imaju mnogo veću ulogu, vidi se i po značaju koji su im Dubrovčani pridavali. Poznati su nam slučajevi da su oni prilikom pregovora sa bosanskim vladaocima zahtevali poimenice koji od velikaša ima da se zakunu kao svedoci povelje (…) Jedne prilike u Dubrovniku se raspravljalo u Veću umoljenih o predlogu da li da se zahteva da se na povelju o ustupanju Novih Zemalja stave i pečati što većeg broja bosanske vlastele?”
Izvor: Bosnae.info
